ORGANSKA POLJOPRIVREDA

Kada smo odlučili da uspostavimo organsku proizvodnju cilj nam je bio da, korišćenjem prirodnih metoda, oslanjajući se na lokalne izvore energije i repromaterijala, uspostavimo jedinstveni i potpuno zatvoreni sistem biljne i stočarske proizvodnje u čemu smo i uspeli.

Organska poljoprivreda je sistem proizvodnje koji održava zdravlje zemljišta, ekosistema i ljudi. Ona se oslanja na ekološke procese, biodiverzitet i cikluse prilagođene lokalnim uslovima, umesto korišćenja resursa sa neželjenim efektima.

Organska poljoprivreda kombinuje tradiciju, inovaciju i nauku kako bi poboljšala okruženje, razvila fer odnose i dobar kvalitet života za sve uključene.

Metode orgаnske proizvodnje podrаzumevаju primenu prirodnih postupаkа i supstаnci, а ogrаničаvаju ili potpuno eliminišu upotrebu sintetizovаnih sredstаvа.

Pet dobrih razloga
zašto se odlučiti za organic

1) Zna se šta je u hrani – U organskoj poljoprivredi su zabranjene hidrogenizovane masti i aditivi poput kontroverznih aspartama („veštački šećer“ ili „slatki otrov“), tartazina (veštačke boje) i MSG (monosodium glutamat – pojačivač ukusa).

2) Zbog životne sredine – Organska poljoprivreda emituje manje gasova sa efektom staklene bašte. Birajući organsku, lokalnu i sezonsku hranu možete značajno smanjiti emitovanje ugljenika.

3) Zbog dobrobiti životinja – Organski standardi insistiraju na tome da životinje moraju imati dovoljno prostora i svežeg vazduha kako bi napredovale i razvijale se, garantujući istinsku slobodu života.

4) Zbog divljih životinja – organske farme i njihovi zaštitni pojasevi predstavljaju utočište za divlje životinje i domove pčelama, pticama i leptirima. Utvrđeno je da je na organskim farmama biljni, životinjski i svet insekata veći i do 50%.

5) Ishrana bez GMO – Organski standardi zabranjuju upotrebu genetski modifikovanih proizvoda.

Principi razvoja Organske Poljoprivrede

Osnovne principe za razvoj organske poljoprivrede postavio je IFOAM (Međunarodna federacija pokreta za organsku poljoprivredu). Na ovim standardima zasnivaju se regulative EU, zatim Codex Alimentarius, kao i Zakon o organskoj proizvodnji Republike Srbije.

Princip zdravlja

Organska poljoprivreda treba da održi i poveća zdravlje zemljišta, biljaka, životinja, ljudi i planete u celosti.

Ovaj princip ukazuje na to da se zdravlje pojedinca i društvenih zajednica ne može razdvojiti od zdravlja ekosistema – zdrava zemljišta proizvode zdrav rod koji unapređuje zdravlje životinja i ljudi.

Uloga organske poljoprivrede, bez obzira na to da li je reč o zemljoradnji, preradi, distribuciji ili potrošnji jeste da se održi i poboljša zdravlje ekosistema i organizama od onih najmanjih koji se nalaze u zemljištu do ljudskih bića. Organska poljoprivreda ima za cilj da proizvede visoko kvalitetnu, zdravu hranu koja doprinosi preventivnoj zdravstvenoj zaštiti i blagostanju. S obzirom na to, ona treba da izbegava korišćenje veštačkih đubriva, pesticida, lekova za životinje i aditiva koji mogu da imaju negativne posledice po zdravlje.

Princip ekologije

Organska poljoprivreda treba da se zasniva na živim eko-sistemima i ciklusima, da radi sa njima, podržava ih i pomogne njihovom održanju.

Ovaj princip ukorenjuje organsku poljoprivredu unutar živog ekološkog sistema. On navodi da proizvodnja treba da bude zasnovana na ekološkim procesima i recikliranju. Ishrana i blagostanje se ostvaruju kroz ekologiju specifičnog proizvodnog okruženja. Na primer, u slučaju useva, to je živuće zemljište, za životinje to je ekosistem farme; za ribu i morske organizme, vodena sredina.

Upravljanje organskom proizvodnjom se mora prilagoditi lokalnim uslovima, ekologiji, kulturi i veličini. Unošenje novih resursa treba smanjiti ponovnim korišćenjem starih, recikliranjem i efikasnim korišćenjem materijala i energije da bi se kvalitet prirodne sredine održavao i poboljšavao, a resursi očuvali.

Organska poljoprivreda treba da ostvari ekološku ravnotežu pažljivim osmišljavanjem sistema zemljoradnje, zasnivanjem staništa i održavanjem genetske i poljoprivredne raznolikosti. Oni koji proizvode, prerađuju, trguju ili troše organske proizvode treba da zaštite i pozitivno deluju na zajedničko okruženje, uključujući pejzaž, klimu, staništa, biodiverzitet, vazduh i vodu.

Princip pravednosti

Organska poljoprivreda treba da se zasniva na poštenim fer odnosima prema opštem okruženju, prirodi i životu.

Pravednost je okarakterisana jednakošću, poštovanjem, pravdom i vođenjem računa o svetu koji delimo, među ljudima i njihovim odnosom prema drugim živim bićima.

Organska poljoprivreda treba svakome da obezbedi dobar kvalitet života i doprinese suverenitetu u pogledu hrane i smanjenja siromaštva. Ona teži da proizvede dovoljne količine hrane dobrog kvaliteta i drugih proizvoda.

Ovaj princip insistira na tome da životinjama treba da se obezbede uslovi i prilika za život koji je u skladu sa njihovom fiziologijom, prirodnim ponašanjem i blagostanjem.

Prirodnim i ekološkim resursima koji se koriste u proizvodnji i potrošnji treba upravljati na način koji je društveno i ekološki pravedan i treba da se sačuva za buduće generacije.

Princip negovanja i staranja

Organskom poljoprivredom treba upravljati na oprezan i odgovoran način da bi se očuvalo zdravlje i blagostanje sadašnjih i budućih generacija i ekosistema.

Organska poljoprivreda je živući i dinamičan sistem koji reaguje na unutrašnje i spoljašnje zahteve i uslove. Oni koji se bave organskom poljoprivredom mogu da poboljšaju efikasnost i povećaju produktivnost, ali bez rizika da se ugroze zdravlje i blagostanje.

Shodno tome, potrebno je pažljivo procenjivati vrednost novih tehnologija i stalno revidirati postojeće metode.

Ovaj princip kaže da su oprez i odgovornost ključni momenti u upravljanju, razvoju i izboru tehnologija u organskoj poljoprivredi. Nauka je ta koja će osigurati da organska poljoprivreda bude zdrava, bezbedna i ekološki zdrava. Međutim, naučno znanje samo po sebi nije dovoljno. Praktično iskustvo, akumulirana mudrost, kao i tradicionalno i lokalno znanje nude valjana rešenja, testirana vremenom. Organska poljoprivreda treba da spreči značajne rizike usvajanjem odgovarajućih tehnologija i odbijanjem nepredvidivih, kao što je genetsko inženjerstvo.

Prednosti organskih proizvoda

Šta je organski proizvod?

Organski proizvodi su dobijeni iz strogo kontrolisatnog načina proizvodnje, koji je zakonski regulisan i zove se organska proizvodnja.

Organski proizvodi su bezbedni, bez prisustva veštačkih materija i hemijsko-sintetičkih pesticida. Samim tim oni su zdraviji i imaju veću nutritivnu vrednost. Istraživanja pokazuju da organski proizvodi sadrže čak 63% više kalijuma, 73% više gvožđa, 125% više kalcijuma i 60% više cinka nego proizvodi dobijeni konvencionalnom proizvodnjom.

Organski proizvodi, zbog načina i procesa dobijanja koji je u harmoniji sa prirodom imaju veću životnu energiju i snagu, a ona je upravo odgovorna za održavanje imuniteta, regeneracionih procesa i održavanja vitalnosti ljudskog organizma. Naročito se ističe značaj u ishrani dece.

Prednosti organske hrane

Kvalitet i bezbednost hrane - Organski proizvodi imaju povećanu biološku i nutritivnu vrednost koja se ogleda kroz povećan sadržaj vitamina i minerala, kalcijuma, magnezijuma, gvožđa, omega3 masnih kiselina i antioksidanata.

Hrana bez ostataka pesticida i teških metala

Genetski modifikovani organizmi (GMO) i njihovi proizvodi su apsolutno zabranjeni u organskoj proizvodnji

Hrana bez veštačkih aditiva, konzervansa, emulgatora, veštačkih boja, arome i pojačivača ukusa

Nema ostataka antibiotika, regulatora rasta i ostalih veterinarskih lekova

Organski proizvodi imaju karaktrerističan ukus, miris i boju za datu vrstu koje često zovemo „zaboravljeni ukus namirnica sa sela”.

Zašto konzumirati organske proizvode?

Zato što su zdravi po vas i vašu porodicu:

  • sadrže korisne i hranljive materije,
  • bogati su vitaminima, mineralima, antioksidantima i drugim biološki aktivnim materijama.

Zato što su bezbedni:

  • ne sadrže štetne materije po zdravlje (ostatke pesticida, teških metala, hormona, veterinarskih preparata, mikotoksina),
  • imaju niži sadržaj nitrata i nitrita,
  • ne sadrže sintetičke aditive i preparate na bazi GMO.

Zato što su prijatelj životinja:

  • životinje se uzgajaju u prirodnim uslovima,
  • doprinose dobrobiti životinja.

Zato što su prijatelj okoline:

  • potiču iz održive proizvodnje,
  • ne sadrže sintetičko-hemijska zaštitna sredstva i veštačka đubriva koja zagađuju životnu sredinu, zemljište, vazduh, površinske i podzemne vode,
  • čuvaju biodiverzitet,
  • prioritet imaju obnovljivi izvori energije,
  • potiču iz zatvorenog ciklusa proizvodnje koji je u harmoniji sa prirodom.

Zato što imaju bolji tehnološki kvalitet:

  • veći sadržaj suve materije omogućava bolje održavanje proizvoda u toku lagerovanja i transporta,
  • prilikom prerade troši se manje energije.

Zato što imaju veću biološku vrednost:

  • proizvodnja u harmoniji sa zakonitostima prirode daje proizvodu veću životnu snagu koja je direktno odgovorna za imunitet i vitalnost ljudskog organizma.


Zato što imaju izvanredan ukus, boju i aromu.

Kako prepoznati Organski proizvod?

S obzirom na to da kod nas još uvek ne postoje specijalizovana prodajna mesta samo za organske proizvode, savetujemo da bez obzira na to da li kupujete u velikim supermarketima ili prodavnicama zdrave hrane, obratite pažnju na to da li na ambalaži postoji znak "organski proizvod" i znak sertifikacione kuće koja je odgovorna da prati ceo proces proizvodnje.

U Srbiji, Ministarstvo poljoprivrede je garant da je svaki proizvod koji nosi ovaj znak proizveden po principima organske poljoprivrede.

Ako na pijaci kupujete organsko voće ili povrće, tražite od prodavca sertifikat, deklaraciju i otpremnicu kako biste proverili datum i bili sigurni da je to što kupujete organski proizvod.

Takođe, postoji i oznaka za proizvode koji još nisu dobili status organskog proizvoda jer je proizvodnja u periodu konverzije. Takvi proizvodi nisu u potpunosti organski, ali su na putu ka organskom i nose oznaku "Proizvod iz perioda konverzije".

Isplativost organske proizvodnje

Da bi organska proizvodnja bila prihvatljiva za farmera, nije bitna samo motivacija, već je važan i ekonomski aspekt. Samo ako ta proizvodnja može da izdržava domaćinstvo i daje povoljan prihod proizvođaču da živi pristojno, ona može biti uspešna.

U umerenoj klimatskoj zoni, gde se u konvencionalnoj poljoprivredi postižu visoki prinosi, prelaz na organsku proizvodnju uglavnom donosi smanjenje prinosa od 10% do 50%, zavisno od useva i sistema gajenja. Da bi bio siguran, farmer koji je zainteresovan za prelazak na organsku poljoprivredu, treba da očekuje pad prinosa u početnim godinama proizvodnje i izvestan oporavak posle tri do pet godina.

Organska poljoprivreda je jedan od oblika poljoprivrede sa manjim ulaganjima i većim smanjenjem troškova. Farmer, koji prelazi na organsku poljoprivredu, veoma efikasno može da smanji troškove, npr. reciklažom najveće moguće količine materija na farmi. Troškove radne snage može smanjiti korišćenjem preventivnih mera u zaštiti od bolesti, štetočina i korova. Troškove ulaganja može da smanji upotrebom lokalnih biljaka za pripremu sopstvenih pesticida, gajenjem životinja za sopstvenu proizvodnju đubriva, mleka, jaja i mesa, proizvodnjom sopstvene stočne hrane, deljenjem opreme i mehanizacije sa susedima itd.

Organska poljoprivreda usmerena je na budućnost i dalji razvoj, ne samo sa aspekta zaštite životne sredine i unapređenja zdravlja ljudi, već i sa stanovišta ekonomskog prosperiteta.

Bez pomoći države ova proizvodnja teško može da izdrži konkurenciju konvencionalne, jer se efekti proizvodnje ne mogu gledati kratkoročno. Oni svoje efekte daju tek posle dužeg niza godina.

Ono što je bitno je da uslove za razvoj organske poljoprivrede imamo. Tehnologije proizvodnje su nam poznate i neophodno je samo stalnim edukovanjem uputiti zainteresovane proizvođače u ovaj način poljoprivredne proizvodnje.

Ipak, prema ekonomskim pokazateljima, danas organska proizvodnja postaje sve značajnija. Trgovina organskim proizvodima u zemljama EU je u poslednje četiri godine porasla sa 23 na 40 milijardi dolara. Cene organskih proizvoda su i dalje visoke uprkos povećanoj prodaji i u proseku su više od 15% do 30% u poređenju sa proizvodima dobijenim konvencionalnim metodama proizvodnje. Iako je većina organskih proizvoda iz Srbije usmerena ka izvozu na tržište EU i SAD, na domaćem tržištu postoji veliki razvojni potencijal. Informisanje i edukacija potrošača o organskim proizvodima neophodni su preduslovi za podsticanje tražnje.

BILJNA PROIZVODNJA

Glavni cilj organske poljoprivrede je održavanje i povećanje plodnosti zemljišta.

Naša kompletna biljna proizvodnja na površini od preko 2.000 ha je podređena ishrani muznih krava na našoj farmi, sa krajnjim ciljem – dobijanje organskog mleka.

Iako je moguća proizvodnja biljaka bez stočarstva, obrnut slučaj nije dozvoljen.

Takođe, jedan deo biljne proizvodnje je usmeren ka biogas postrojenju koji, uz tečni i čvrsti stajnjak, koristi i kukuruznu silažu da bi stigao do svog glavnog proizvoda – električna i toplotna energija, i nusproizvoda – supstrat (organsko čvrsto đubrivo) i rastvor (organsko tečno đubrivo). Organskim đubrivom prihranjujemo površine koje koristimo u biljnoj proizvodnji.

Za organsko đubrivo se obično kaže da je potpuno đubrivo, za razliku od veštačkih koja su dopunska, i njegovim đubrenjem se zemljištu vraćaju hranljivi sastojci odneseni žetvom i berbom.

Organsko đubrivo sadrži u sebi živa bića (mikroorganizme), koji razlažu sastojke zemljišta i čine ih pristupačnim biljci. Organsko đubrivo utiče i na održavanje toplote u zemljištu upijanjem i zadržavanjem sunčevih zraka, čime se zemljište bolje i ranije zagreva, te i setva može ranije da se obavi.

Organsko đubrivo čini zemljište rastresitim, stvara se prostor za vazduh koji je potreban za rad zemljišnih mikroorganizama. Rastreseno zemljište bolje upija vlagu i bolje je drži, što je bitno za područja sa niskim padavinama.

Na površini od 2.000 ha, koji su u sistemu organske proizvodnje, poštujući rotaciju useva gajimo sledeće kulture:

  • Organski silažni kukuruz
  • Kukuruz - veštački suvo organsko zrno
  • Organsko zrno soje
  • Organsko zrno pšenice
  • Organsko zrno stočnog graška
  • Organsko seno i senaža lucerke
  • Organsko seno i senaža italijanskog ljulja
  • Organska cvekla
  • Organski postrni silažni kukuruz
  • Organska ozima pšenica
  • Organski ozimi stočni ječam
  • Organski ozimi stočni grašak
  • Tritikale
  • Seno sa organskih prirodnih pašnjaka

Organska proizvodnja plodoredom kao sistemom biljne proizvodnje i drugim agrotehničkim merama ostvaruje cilj - očuvanje „živog” zemljišta kao osnove poljoprivredne proizvodnje. To podrazumeva povećanje biološke aktivnosti zemljišta pravilnim đubrenjem i održavanje strukture zemljišta, uvođenje kultura sa dubokim korenom, zatim leguminoza i kultura pogodnih za đubrenje. Mikroorganizmi u tlu imaju važnu ulogu u obradi i obezbeđenju hranljivih materija biljkama. Zemljište je potrebno obrađivati lakim oruđima da se što manje remeti životni prostor zemljišnih organizama. Zato, jedan od glavnih zadataka organskog proizvođača je da se pobrine za biološku aktivnost.

Organska proizvodnja teži uspostavljanju zatvorenog sistema proizvodnje. To podrazumeva proizvodnju krmnih smeša, vezivanje azota setvom leguminoza, kompostiranje otpadaka, zaustavljanje erozije zemljišta i pravilno rukovanje biljnim otpacima i stajnjakom.

Azot je hranljivi element koji nameće najveća ograničenja u organskoj proizvodnji. Zbog toga je proizvodnja mahunarki važan faktor za vezivanje azota iz atmosfere i njegovo vraćanje u tlo. Korišćenjem simbiotičko-biološke fiksacije azota koja je svojstvena mahunarkama obezbeđuje se visok nivo plodnosti zemljišta, kao i produktivnost i kvalitet sistema gajenja.

Biljne bolesti, štetočine i korovi se, u organskoj proizvodnji, suzbijaju pravilnim izborom vrsta i sorti bilja i uništavanjem korova fizičkim i mehaničkim putem.

Jedan od mehaničkih načina uništavanja korova koje prvi put primenjujemo u praksi jeste i uništavanje korova plamenom.

U pitanju su baklje koje delovanjem na listove korova od samo jedne sekunde isti uništava sa stoprocentnom efikasnošću.

Unakrsno raspoređenim plamenicima i suzbijanjem korova u korenu useva većina listova nije izložena plamenu i svaka biljka prima samo delić sekunde žestoke toplote. Mali korov i trave će uvenuti skoro trenutno zbog širenja ćelijskog tkiva. Veći korovi će uvenuti ili neće moći da se razvijaju kada mnogo čvršće ratarske kulture bace senku na konkurentne korove i trave.

Nije potrebno spaljivati korov u rskave komadiće, već podići temperaturu u vlaknima rastinja do povređivanja ćelijske strukture. To će uništiti sposobnost rastinja da uzme vlagu i za veoma kratko vreme ono će uvenuti i uginuti. Pošto su kulture zelene i rastuće ima veoma malo dima. Vreme za koje plamen mora doći u kontakt sa korovom će varirati zavisno od vrste i veličine, ali u većini slučajeva adekvatno vreme je 1/10 sekunde. Manje i nežnije rastinje je mnogo osetljivije na plamen od sazrelog rastinja i zato ratarska kultura treba da bude veća od korova ili trave koji se suzbijaju. Neko rastinje je otpornije na uništavanje plamenom. Iz tog razloga, brzina, ugao plamenika, pritisak goriva i ostale varijabile treba uzeti u obzir kada se pripremamo za spaljivanje korova.

Suštinu zaštite biljaka čine metode integralne zaštite, uz primenu različitih bioloških sredstava za zaštitu.

Korišćenje vode za navodnjavanje u proizvodnji organske hrane i njen kvalitet je veoma značajna mera. Voda za navodnjavanje mora biti I ili II klase.

U organskoj proizvodnji neophodno je uspostavljanje i "eko-koridora", odnosno, prirodnog zelenog pojasa. U pitanju su pojasevi sa drvoredima, mešanim korisnim biljkama ili samoniklim vrstama.

STOČARSKA PROIZVODNJA

U organskoj proizvodnji dobrobit životinja ima visok prioritet.
Pre svega životinjama treba obezbediti uslove za njihov rast i razvoj u skladu sa prirodnim genetskim potencijalom. To podrazumeva poštovanje fizioloških i ekoloških potreba životinja i stvaranje uslova za ispoljavanje prirodnih funkcija i ponašanja.

Pri organizovanju organske stočarske proizvodnje neophodno je izvršiti izbor vrsta i rasa životinja koje imaju visok prag adaptacije na lokalne uslove i koje su otporne na bolesti. Prednost prilikom odabira imaju domaće (autohtone) ili rase koje su već adaptirane na lokalne uslove gajenja i otporne na bolesti. Cilj je da se izbegnu specifične bolesti ili zdravstveni problemi za vrste i rase koje se gaje u konvencionalnoj proizvodnji.

Principi organskog stočarstva:

Vrste i rase životinja treba da budu prilagođene lokalnim uslovima gajenja

Životinje treba da vode poreklo iz organskog sistema uzgoja ili iz perioda konverzije

Objekti za smeštaj i držanje životinja treba da budu prilagođeni određenoj životinjskoj vrsti (dovoljno prostora, svetla i mogućnosti za boravak napolju)

Životinje se hrane organski proizvedenom hranom sa sopstvenog imanja ili sa imanja u regionu

Da bi se zasnovala organska stočarska proizvodnja, neophodno je obezbediti ishranu životinja na pašnjacima ili drugom zemljištu, na kome se proizvodi stočna hrana. Hrana se može nabavljati i sa drugih gazdinstava, ukoliko su ona pod kontrolom ovlašćene kontrolne organizacije.

U skladu sa prirodnom potrebom goveda za aktivnim boravkom na otvorenom prostoru, na našoj farmi u Čurugu, smo obezbedili preko 20 ha pašnjaka i oko 1,7 ha travnatih i parkovskih površina, što je više od zakonskog minimuma, čime smo obezbedili dovoljno prostora za naših preko 2000 grla, od kojih je 1000 muznih krava.

Ono što smo do sada primetili je da životinjama boravak na otvorenom prostoru, na pašnjacima i u ispustima, omogućava da se bolje osećaju, zdravstveno stanje im je bolje, a popravio im se i apetit, što je rezultiralo boljim kvalitetom mleka.

Sam kompleks na kojem se nalazi farma, fabrika stočne hrane, pašnjaci i prateći objekti nalazi se na površini od 32 ha.

Jedna od osnova uspešnog organskog stočarstva, na kojoj zajedno rade zaposleni na farmi i zaposleni u veterinarskoj stanici Jegrička, jeste prevencija bolesti, koja se zasniva na:

  • Uzgajivačkim metodama koje su u skladu sa zahtevima i potrebama životinjske vrste, a koje treba da razviju otpornost prema bolestima i zaštitu od infekcija
  • Pravilnoj ishrani i korišćenju kvalitetne hrane uz redovno ispuštanje i ispašu čime se razvija prirodna imunološka zaštita životinje
  • Održavanju higijene, korišćenjem slame za prostirku, odnosno, redovnom pranju, čišćenju i dezinfekciji objekata i opreme, sredstvima koja su propisana i dozvoljena.

Osnovni principi organske govedarske proizvodnje kojih se strogo pridržavamo su:

- Način uzgoja, menadžmenta i zoohigijenske mere

  • Umesto zamenom za mleko, što je praksa u konvencionalnom uzgoju goveda, naša telad prvih 90 dana hranimo sirovim majčinim mlekom,
  • Tek rođeno tele se već posle samo sedam dana spaja sa grupom, za razliku od konvencionalnog uzgoja u kojem je ono odvojeno od grupe čitav 21 dan,
  • Obezrožavanje (uklanjanje rogova, odnosno, rožnog zametka) se u organskoj govedarskoj proizvodnji ne praktikuje, osim u izuzetnim slučajevima kao što je naš. Zbog velikog broja životinja postoji opasnost od međusobnog povređivanja, te smo mi, u cilju zaštite zdravlja i sprečavanja ugrožavanja života životinja, dobili odobrenje Uprave za veterinu Ministarstva poljoprivrede da, u skladu sa Zakonom o dobrobiti životinja, pre tridesetog dana života teleta, dok je rog još u fazi rožnog zametka koji nije fiksiran za kost, izvršimo obezrožavanje koje se radi na human način, uz primenu anestezije i praćenje postoperativne faze oporavka,
  • Obrada papaka se obavlja dva puta godišnje kao korekcija stava nogu i u svrhu sečenja viška rožine. Višak rožine može dovesti do bolesti papaka stvaranjem žuljeva, krivljenja stava noge kao i otežanog hoda životinje, što za nju predstavlja veliku patnju. Prilikom obavljanja obrade papaka strogo se poštuje Zakon o dobrobiti životinja. Opremljeni smo najsavremenijom opremom za fiksiranje životinja što omogućava bezbedan i siguran rad za radnika koji obrađuje papak i udoban i siguran stav životinje tokom ovog procesa,
  • Veštačko osemenjavanje se ne preporučuje na malim farmama, ali je sa velikim brojem goveda veoma teško ovako važan deo uzgoja prepustiti prirodi. Mi veštačko osemenjavanje koristimo u svrhu selekcijskog napretka goveda, odnosno, radi popravke kvaliteta papaka, vezanosti vimena, kvaliteta mleka i ostalih proizvodnih osobina goveda,

- Ishrana životinja

  • Goveda hranimo isključivo organskom hranom. Svu kabastu i koncentrovanu hranu pripremamo sami. Ono što nemamo nabavljamo na tržištu, ali pod strogim pravilima koje postavlja organska proizvodnja. Hrana mora biti kontrolisana i sertifikovana,
  • Bitna stavka u ishrani goveda je procentualni odnos kabaste i koncentrovane hrane. Kod tek oteljenih krava, zbog održanja opšteg zdravstvenog stanja i velike produkcije mleka, dozvoljen je odnos 50% kabaste i 50% koncentrovane hrane, dok se u kasnijoj laktaciji taj odnos menja u korist kabaste hrane (60% kabaste – 40% koncentrovane),

 

- Veterinarsko-zdravstvena zaštita

  • Ukoliko, i pored sprovedenih preventivnih mera, dođe do bolesti lečenje je neophodno a upotreba lekova dozvoljena, u skladu sa Zakonom o dobrobiti životinja, Zakonom o organskoj proizvodnji i u skladu sa dobrom veterinarskom praksom,
  • Veoma bitna stavka kod lečenja medikamentima jeste karenca. Svaki proizvođač propisuje karencu, ali ona u lečenju goveda koja su u organskom uzgoju traje duplo duže. Naši veterinari se, u ovakvim slučajevima, odlučuju za lekove sa najkraćom karencom ili za lekove kod kojih nema karence, s tim da kod takvih lekova u organskoj proizvodnji ona ipak traje 48 sati,
  • Zašto je veoma bitna uspešna prevencija? Jedan od razloga je što jedno isto grlo u toku godine ne sme biti bolesno, odnosno, tretirano više od tri puta. Ukoliko se to ipak dogodi, ono će biti izlučeno iz grupe i izgubiti status organskog grla te vraćeno na početnu fazu konverzije ili će biti prodato kao konvencionalno grlo.

Organski uzgoj goveda nije dobar samo za životinje, već i za ljudski organizam.
Naučno je dokazano da mleko koje daju krave hranjene i uzgajane na ovakav način, ima za trećinu više omega tri masnih kiselina, koje utiču na smanjenje masnoća u krvi.

MLEKO I ZDRAVLJE

Mleko sadrži najveću raznovrsnost hranljivih materija u odnosu na bilo koju drugu hranu.

Zbog svog ukusa i važnih hranljivih materija u sebi, mleko i mlečni proizvodi imaju veliku ulogu u ishrani.

Mleko je prirodna i idealno komponovana hrana u kojoj se nalazi više od 200 komponenti: 20 izbalansiranih aminokiselina, mlečni šećer - laktoza, više od 40 masnih kiselina, mineralne materije, vitamini, pigmenti, sterini, hormoni i drugi sastojci.

Prvi potrošači mleka

Još su praistorijski ljudi uočili vrednost mlečnih proizvoda i uvrstili ih u svoju ishranu.

Jedno od novijih istraživanja upućuje na to da su se mlečni proizvodi koristili još u Kamenom dobu. U severozapadnom delu Turske, u oblasti Mramornog mora pronađene su zemljane posude stare od 6.500 do 8.500 godina, na kojima su otkriveni tragovi mleka i mlečne masti. Ovo su najstariji dokazi upotrebe mleka igde.

Pretpostavlja se da se upotreba mleka i mlečnih proizvoda prvo razvila u Turskoj zbog povoljne klime i pogodnih uslova za uzgoj stoke, odnosno, zbog čestih padavina i zelenije ispaše.

Interesantno je da prvi mlečni konzumenti nisu pili mleko već su jeli sir i puter, a pili jogurt. Mleko su počeli da piju 1.500 do 2.000 godina kasnije, pretpostavlja se, zbog intolerancije na laktozu. Kako se mlekarstvo, u kasnijim godinama, širilo po Evropi susretalo se sa genom tolerantnim na laktozu koji je omogućio ljudima da i u odraslom dobu mogu dobro da svare laktozu.

Slične posude iz kasnog Kamenog doba su pronađene širom Turske, u jugoistočnoj Evropi i na Bliskom Istoku.

Zajedno sa posudama pronađene su i kosti za koje je utvrđeno da pripadaju govedima, što je dovelo do zaključka da se radi o kravljem mleku.

Čega ima u mleku?

Kod nas se pod mlekom u užem smislu podrazumeva kravlje jer ono u mlekarskoj industriji učestvuje kao sirovina sa 95%, pa se zato samo kravlje mleko može staviti u promet pod nazivom mleko. Ako je proizvod dobijen od mleka neke druge vrste mlečnih životinja to se mora naznačiti (ovčije, kozje, kobilje).

Sastav mleka je varijabilan i zavisi od mnogih faktora (vrsta, rasa, period laktacije, ishrana i dr.)

Prosečan hemijski sastav mleka domaćeg šarenog govečeta je sledeći:

Komponenta Sadržaj g/100g
Srednja vrednost Opseg variranja
Voda 87,5 87 - 88
Proteini 3,13 3 - 3,2
Mast 3,76 3,6 - 3,8
Ugljeni hidrati 4,84 4,8 - 4,9
Minerali 0,8 0,7 - 0,97

Dakle, može se reći da mleko sačinjavaju sledeće komponente:

  • voda,
  • proteini (kazein, proteini surutke),
  • ugljeni hidrati (laktoza)
  • mineralne materije (mikro i makro elementi),
  • gasovi (CO2, O2, N2),
  • ostali sastojci (vitamini, enzimi, ostale azotne materije).

Vitamini u mleku

Vitamini igraju veliku ulogu u našem organizmu, između ostalog utiču i na metabolizam, prenos kiseonika i antioksidante. Oni pomažu telu da koristi ugljene hidrate, proteine i masti.

Mleko je veoma dobar izvor u vodi rastvorljivih tiamina (vitamin B1), riboflavina (vitamin B2) i kobalamina (vitamin B12) dok ima malih količina niacina (vitamin B3), pantotenske kiseline (vitamin B5), piridoksina (vitamin B6), vitamina C i folne kiseline te se ne smatra glavnim izvorom ovih vitamina u ishrani.

Mleko sadrži znatne količine vitamina A, D i male količine vitamina E i K koji su rastvorljivi u mastima.

Minerali u mleku

Minerali, takođe, imaju veliku ulogu u našem organizmu kao što su funkcija enzima, formiranje kostiju, održavanje balansa vode i prenos kiseonika.

Mleko je dobar izvor kalcijuma, magnezijuma, fosfora, selena i cinka. Mnogi minerali u mleku funkcionišu zajedno u obliku soli, kao što je kalcijum fosfat.

Mleko sadrži i male količine bakra, gvožđa, mangana i natrijuma te se ne smatra glavnim izvorom ovih minerala u ishrani.

Kako mleko utiče na naš organizam i zdravlje?

Belančevine mleka su neophodne u ishrani čoveka, a njegove mineralne materije važne su zbog dobrog odnosa kalcijuma i fosfora, koji je isti kao u našim kostima.

Proteini mleka posle proteina jaja u prirodi imaju najveću biološku vrednost. Smatra se da konzumiranje 1 litra polumasnog mleka ili odgovarajućih količina mlečnih proizvoda dnevno, odrasla osoba u potpunosti zadovoljava potrebe svog organizma u proteinima animalnog porekla, a većim delom i potrebe u vitaminima i mineralima.

Laktoza, odnosno šećer, olakšava apsorpciju kalcijuma u organima za varenje, dok je mlečna mast najveći izvor energije u mleku.

Mleko zbog svog dobrog sastava pomaže sve životne funkcije u organizmu. Utiče preventivno na pojavu čira na želucu i karijesa, sprečava pojavu hroničnog bronhitisa, povećava mentalnu energiju, a smanjuje visok krvni pritisak i holesterol u krvi.

Dokazano je da dve do tri šolje mleka dnevno štite od nastanka raka debelog creva. Mleko deluje preventivno na pojavu osteoporoze, kod žena nakon menopauze sprečava njen razvoj, a osobe koje od rane mladosti piju mleko imaju znatno čvršće kosti.

Belančevine, ugljeni hidrati i masti mleka u organizmu pomažu izgradnju i obnovu ćelija, rast i razvoj, stvaranje hemoglobina, regulaciju prometa vode, acido-bazne ravnoteže, stvaranje enzima hormona i antitela, kao i transport masti i drugih materija, a učestvuju i u obezbeđivanju dnevne energije. Masti su neophodne za rastvaranje vitamina A, E, D i K. One učestvuju u stvaranju i obnovi ćelijskih membrana, nervnog tkiva, hormona, žučnih kiselina. Vitamini i minerali mleka učestvuju u funkciji rasta, obnovi tela i regulaciji svih telesnih procesa.

Zbog visoke koncentracije dobro iskoristivog kalcijuma i vitamina D, mleko je namirnica koja najbolje čuva zdravlje i snagu naših kostiju. Čak 99% količine kalcijuma u organizmu nalazi se u kostima i zubima, što ga čini izuzetno važnim za čvrstoću skeleta.

Neophodne dnevne doze kalcijuma zavise pre svega od starosne dobi, pa se preporučuje da

  • mlađi od 25 godina dnevno uzimaju od 1.000 do 1.200 mg.
  • stariji od 25 godina od 800 do 1.000 mg.

Izuzetak su trudnice, dojilje i žene u menopauzi, koje imaju veće potrebe za kalcijumom i kojima se preporučuje dnevni unos oko 1.200 miligrama ovog minerala.

Dve šolje mleka sadrže oko 600 mg kalcijuma.

Vitamin A održava transparentnost rožnjače i učestvuje u pretvaranju svetlosne energije u nervne impulse koji se događaju na mrežnjači, te se stoga za dobar vid, zbog sadržaja vitamina A, preporučuje redovno konzumiranje mleka i mlečnih proizvoda.

Ako su, kojim slučajem, zalihe vitamina A u organizmu siromašne, u najekstremnijim slučajevima, može doći do simptoma noćnog slepila, odnosno sporog oporavljanja očiju nakon bljeska svetlosti u mraku ili slabijeg vida pri prigušenom svetlu.

Proizvodi od mleka

Mlečne prerađevine imaju veliki značaj u ishrani i zdravih i bolesnih ljudi. Odlikuju se lakom svarljivošću, odgovarajućim dijetetskim svojstvima, produženim rokom trajanja i širokom paletom proizvoda koji su obogaćeni dodatkom voća, žitarica, vitamina i mineralnih materija.

Ovi proizvodi su dobri izvori kalcijuma, vitamina B grupe, a količina ugljenih hidrata (laktoze) je smanjen u odnosu na mleko, što je pogodno za ishranu osoba sa alergijom na laktozu iz mleka. Smatra se da svakodnevno unošenje ovih proizvoda omogućava uspostavljanje i normalno funkcionisanje crevnog trakta – obnavljanje mikroflore creva, što se može primeniti i pri različitim oblicima dijareja.

Ovi proizvodi (jogurt, kiselo mleko, kefir itd.) se dobijaju mlečno-kiselinskom fermentacijom pod uticajem bakterija mlečne kiseline, koje se nazivaju probiotske bakterije pa su ovi proizvodi poznati i pod imenom „probiotici“.

Zašto treba konzumirati mleko i mlečne prerađevine?

  • Zato što nam ono gradi mišiće. Svojim bogatstvom proteinima, ono je najbolja hrana za jaku muskulaturu.
  • Poboljšava nam koncentraciju
  • Jer je mleko najbolja hrana kada smo izloženi psihološkom ili fizičkom naporu. Okrepljuje i vraća snagu
  • Zato što posle čaše mleka lakše zaspimo i lepše sanjamo
  • Zato što nam jača imunitet
  • Pomaže nam da dobro vidimo
  • Pomaže nam da smanjimo rizik od dijabetesa
  • Utiče na snižavanje arterijske hipertenzije
  • Utiče preventivno na pojavu čira na želucu i karijesa

ORGANSKO MLEKO

Mleko i mlečni proizvodi mogu biti označeni kao „organski“, ako je mleko dobijeno od krava koje su hranjene isključivo organskom hranom, imaju dovoljno prostora za boravak i šetnju, imaju dovoljno svetla, izvode se na ispašu, ne tretiraju se sintetičkim hormonima, GMO je zabranjen i ako su proizvodi provereni od strane kontrolne sertifikacione organizacije koja o tome izdaje sertifikat.

U pogledu kvaliteta i bezbednosti ishrane, ne postoji velika razlika između organskog i konvencionalnog mleka. Obe vrste sadrže sličnu kombinaciju hranljivih materija koje čine da mleko bude važan deo zdrave ishrane.

Kada govorimo o definiciji organskog mleka, govorimo o načinu upravljanja farmom sa koje potiče to mleko, a ne o njemu samom, njegovom kvalitetu i bezbednosti.

Strogi standardi koje primenjuje država garantuju da su i organsko i konvencionalno mleko potpuno zdrava, bezbedna i hranljiva. Samo je na potrošaču da odabere.

Prednosti organskog mleka

Novija istraživanja su utvrdila da organsko mleko u odnosu na konvencionalno ima dodatne prednosti kao što je veće prisustvo određenih hranljivih sastojaka, a posledica su prirodne ishrane muznih krava, koja se velikim delom oslanja na svežu travu, silažu i detelinu.

Nedavne studije su pokazale da je u organskom mleku prisutna veća količina omega 3 masnih kiselina (alfa linoleinska kiselina - ALA) koje su veoma važne za održavanje zdravlja srca. Upotrebom omega 3 masnih kiselina izrazito je smanjen rizik za razvoj iznenadnog srčanog napada ili moždanog udara.

Utvrđeno je, takođe, da ove kiseline smanjuju bol u zglobovima, jutarnju ukočenost i omogućavaju smanjenje količine lekova koje koriste pacijenti sa reumatoidnim artritisom.

Za upotrebu omega 3 masnih kiselina koje su klinički testirane su: osteoporoza, bipolarni poremećaj, šizofrenija, bulimija, anoreksija, različiti dermatitisi, psorijaza, opekotine, astma, makularna degeneracija, menstrualni bolovi, inflamatorna oboljenja creva.

Dalja istraživanja su utvrdila da u organskom mleku ima i do 71% više omega 3 masnih kiselina nego u konvencionalnom i da je u njemu bolji odnos omega 3 i omega 6, što je dobra vest jer su ljudi deficitarni kada su one u pitanju.

Ljudi koji ne unose dovoljno omega 6 masnih kiselina ili ne održavaju ravnotežu u unosu omega 3 i omega 6 masnih kiselina u svojoj ishrani imaju povećan rizik za razvoj depresije.

Mogući simptomi koji nastaju u nedostatku esencijalnih masnih kiselina:

Omega 3
Povećan krvni pritisak
Povećani trigliceridi
Poremećaji učenja
Slaba motorna koordinacija
Trnjenje ruku i nogu
Promene ponašanja
Imuni poremećaji
Slepljivanje trombocita
Suva koža i edemi
Mentalna deterioracija

Omega 6
Kožne erupcije slične ekcemu
Gubitak kose
Degeneracija jetre i bubrega
Poremećaji ponašanja
Obilno znojenje i žeđ
Podložnost infekcijama
Usporeno zarastanje rana
Sterilnost, pobačaj
Zaostajanje u rastu
Srčana i cirkulatorna oboljenja

Obe vrste mleka sadrže i konjugovanu linolnu kiselinu (CLA) koja je od skoro vrlo interesantna zbog pozitivnih efekata po ljudsko zdravlje, ali je u organskom mleku i organskom mesu ima više. Naučno je dokazano da ova kiselina sprečava procese koji vode ka aterosklerozi, dijabetesu, hroničnim upalama i karcinomu.

Istraživanje sprovedeno u Holandiji, u kojem je učestvovalo skoro 3.000 žena, dovelo je u vezu konzumiranje proizvoda od organskog mleka i pojavu ekcema kod male dece. Istraživanje je počelo kada su žene bile u poslednjim nedeljama trudnoće, a završilo se kada su njihova deca napunila dve godine.

Rezultati do kojih su istraživači došli idu u korist organskom mleku jer je kod dece koja su konzumirala proizvode od organskog mleka smanjena pojava ekcema za 36%.

Inače, u zapadnom svetu trećina dece pati od jedne ili više alergijskih tipova kao što je ekcem.

Takođe, naučno je utvrđeno i da ljudski organizam bolje reaguje na organsko mleko, nego na konvencionalno jer sadrži manje štetnih masti. Testovi pokazuju da je nivo poluzasićenih masnih kiselina, koje povećavaju snagu srca i tela, viši za 60 odsto u organskom mleku.